Evine crtice 10

VINTIDŽ (VINTAGE)

ili   Šta je sve ispratila slonica Lanka do kraja posebnog leta 2021.

Započinje kao vic. Šta je zajedničko Ričard Giru, Al Paćinu, Titu, Kenediju, Putinu i Medvedevu? Pirs Brosnan i kasnije Danijel Krejg – omiljena oličenja stila koji igraju u „My name is Bond“ obučeni u  Brioni odela, ista kao što nose i gornje ličnosti; možda i nisu upoznati da je taj famozni brend (cena oko 15 000 E) proistekao od prvih golf odela Italijanske aristokratije koja je igrala ovaj plemeniti sport na engleskoj travi ostrva Brioni još ranih dvadesetih godina 20. veka.

Shvatamo dakle i da je „pre Tita bio neki Tito“. „Titovo“ ostrvo Brioni bilo je, naime, simbol luksuza i elitizma pre njegovog dolaska 1946. Pogodan vrtlog mediteranskih vetrova u Istarskom zalivu preko puta Fažane, na danas nepostojećoj granici Hrvatske i Italije, omogućava stalno blagotvorne temperature od 26 i 27 stepeni do maksimalno tridesetak, a kada je Robert Koh isušio močvare pune malaričnih komaraca, ostrvo je postalo klimatski raj za svoje prve vlasnike bogate Austrijance Kupelvajzere (Kupelweiser). Stvaranje elite zapečatio je i prvi grejani bazen projektovan na Brionima još daleke 1902. Umesto današnje izgorene crvene zemlje ostrvo se negovalo, engleska trava se sekla makazicama za nokte, a 50 vrsta cveća, 700 vrsta biljaka, 70 vrsta ptica okruživali su vintage“ maslinu iz 4. veka. Prvi zečić, jedini zatečen krajem 19. veka nije ni slutio da će dobiti toliku braću iz životinjskog sveta kao što su jeleni ogromnih rogova, pa Titovi pokloni – mufloni, zebre, divlje životinje kao tigrovi i gepardi a danas zatičemo najviše domaćih magaraca koji kao da nas podsećaju da nas je stvarno zapala magareća klupa s obzirom da nismo živeli u mirnije i staloženije vreme.

Zlatni sat čekao je svakog na ispraćaju za penziju, u firmama gde su naši roditelji i njihovi roditelji radili ceo svoj život potpuno neopterećni brigama za preživljavanje.

Uglavnom, slonica Lanka, poklon Titu velike Indire Gandi, čini se istinskim simbolom vintage mode 20/21. veka. Lanka se bliži šezdesetoj godini života i preživela je dugovečnog Tita, svog usvojitelja za 4 duge decenije, a svog partnera slona Sonija za 12 godina; dirljivo je (valjda lična introspekcija) gledati je tužnu i usamljenu.Stručnjaci smatraju da bi joj dovođenje mlađeg slona ili nekog novog partnera razjarilo. Setno šutira loptu i polako prebire utiske neobično dugog života. Krajem prošlog veka, „preživela“ je ogroman prevrat u IT revoluciji, prve debele kompjutere, prve mobilne telefone-cigle koji su bili revolucija u društvenom ophođenju, sadržaj koji se lako širi eterom, pojavu društvenih mreža, globalnu zavisnost goru od heroina – buljenja u telefone čak i kada si u najdražem društvu, zabavi, na odmoru ili u kolima…

STAROST – reč koje se plašimo

modeli: Brioni, SIV, crveni kiosk i zeleni tramvaj

Prema enciklopediji, vintage je pozitivan naziv za starost i autentičnost – posebnost u svojoj vrsti, „staro“ je neutralan naziv, a „dekrepitno“ negativan predznak istog atributa. Inicijalno, označavalo je godinu proizvodnje vina. Brioni su pravi simbol vintage kulture. Tito je razmaženim gostima poklanjao vintage vina iz godine kada su rođeni, a to je i danas običaj u društvu vrhunskih poznavaoca vina.

Na ostrvu vlada blaga seta i nostalgija. Radno vreme je kao u doba socijalizma, konobari foka crno-beli stil, zastali sedamdesetih i osamdesetih, (legendarne „Borosane“ papuče su ređe ali su i Kroksice dovoljno zastrašujuće), kuhinja u jednom jedinom restoranu je nekako u svako doba zatvorena; čuveni jeleni kao najbrojnija vrsta nisu baš vidljivi, uz objašnjenje da se kriju danju od vrućina ili da se stapaju bojom za drvećem… a nekada zelene poljane kao u Irskoj su danas ispržena crvena Istarska zemlja. Vodiči su srednjovečni, otvoreno umorni od prema njima nemarnih turista. Oseća se nedostatak nekog novog i platežnog vlasnika odnosno prisustvo aktuelnog vlasnika – države kojoj Brioni predstavljaju nepotreban finansijski teret pa maksimalno umanjuju sredstva i ljudstvo za održavanje. Jedino se Kolinda, prethodna Hrvatska Predsednica nije pravila važna ovim rajem; svi ostali predsednici kočoperno primaju ovde i dalje neke nove Sofije Loren u vidu Andželine Džoli (Angeline Jolie) i mnogih drugih.

Pa opet, priroda je nestvarno čarobna čak i pod novim okolnostima. A more, ugodnom toplinom, čistoćom, providnošću i peščano-sitno šljunkovitim postepenim prilaskom prevazilazi sve Balije, Krf, Hvar ili Brački Zlatni rat.

Leta 2021. se osećala posebno frenetična atmosfera dugo očekivanog predaha između dva čina teške opere. Svi znaju, karneval ponovnog druženja neće potrajati, i opet nas očekuje suzbijanje slobodnog kretanja uz kontinuirano ubijanje psihe nabrajanjem mrtvih i bolesnih. Mlađa generacija koja se ionako nije vakcinisala ne prati vesti i medije već samo društvene mreže, tako da je TV upućen već prestravljenoj starijoj, treći puta vakcinisanoj vintage grupi koja se nada  faraonskom večnom životu. Strah nas ipak upućuje da očekujemo pozicioniranje na zaustavnu traku za servise, usluge, poslove i trgovine nekretninama. I nesigurnu ekonomiju.

Slonica Lanka dočekala je tako i pravi biološki rat (možda i Treći – kako ga zovu?) kojim su nas toliko plašili kada smo bili mali. Jevrejski filmovi katastrofe iz Holivudskog kazana bili su tako preview koji nas je intrigirao ni ne sluteći da ćemo uskoro biti aktivni akteri. Zemlje koje dugo nisu menjale svoja ustrojstva, modu, koje nisu imale dovoljno novaca ili ambicije za veće transformacije uspele su da zadrže decenijama starinski, autentičan stil. Tako nam je na Novom Beogradu ostao u originalu u amanet objekat koji kao da je izrastao u Braziliji: objekat Saveznog Izvršnog Veća SIV, danas Palata Srbija.

Originalno projekat Potočnjaka, Ulriha, Nojmana i D.Perak iz Zagreba, promenjen je tokom gradnje kada ga je preuzeo Titov omiljeni arhitekta Mihailo Janković, autor Partizanovog stadiona i još mnogih dela. „H“ oblik je ostao netaknut, ali je stil više kliznuo u modernizam.

Sav enterijer je sticajem okolnosti nepromenjen: nameštaj, slike, tapiserije, stepeništa. Nova državna Uprava sužava ovoj grandioznog zgradi zelenu teritoriju (zaštićeno kao tekovina Moderne prema GUP-u do 2021.) kao da je na liposukcijskoj dijeti.

Grandomanija zdanja koje je nekada davala potreban utisak moći zemlje osnivača Nesvrstanih, danas služi takođe svrsi. Mlade Ministarke i državne službenice u tridesetim, koje ne poznaju još dovoljno grad, u cigaret suknjama prelaze kilometre hodnicima na stileto štiklama, nepripremljene na Vintage stil dugometražnih hodnika ali najčešće ni na svoje funkcije. Nenaviknutim, nespretno im upadaju pete u duboke vunene tepihe Jagode Buić i čude se Džamonjinim ekserima / skulpturama.

Švajcarski Ambasador uručuje poklon – isluženi tramvaj iz Bazela Beogradu

Tramvaji su još jedna simptomatična vintage stvarnost, posebno oni zeleni iz Bazela koji su nam poklonjeni već u godinama slonice Lanke. Dok su metroi šibali metropolama a napredni urbanisti prekasno shvatili da će ih automobili pojesti, u Beogradu opstaju starinski tramvaji iz šezdesetih, nepromenjenog dizajna, vrući leti i ledeni zimi. Oni su naša ulaznica u zeleni svet 2030. Automobilski park se opet, nekako neprimetno transformisao od vintage Fiat 1300, Fića, Yugića i neuništivih Lada po kojima smo bili poznati kao Kuba – u Range Rover svet čija mega džipove voze gledajući u svoje telefone mlade devojke, kćerke i često veštački mlade žene novih tajkuna: rekonstruktivnih hirurga, TV mogula i građevinskih preduzimača. Električna i hibrid kola nemaju lokacije za napajanje, ali stići će i taj detalj.

Čuveni crveni kiosk prepoznatljiv sa ulica Beograda i Srbije, ne samo da je proglašen extra prepoznatljivim modelom vintage kulture, nego je smešten u Njujoršku MOMA-u kao relikt avangardnog dizajna, za koji su inače Ameri uvereni da je zaspao kod nas još šezdesetih. Da više ne postoji.

Saša Machtig, Slovenački dizajner, autor je K67 modela –  kioska koji je prodat do 1999. u 7 500 primeraka po Evropi i svetu. Iako korisnici tvrde da je u čelikom ojačanoj polimerskoj opni neizdrživo i zagušljivo, preponosni autor dizajna priznaje da posle raspada Jugoslavije nije želeo da prati događaje na istočnom Balkanu ali da je načuo da su mu kiosci još uvek u funkciji u „egzotici“ nekadašnje zemlje.

Times Square, NY 2021. / Crveni kiosk za DJ.a; PhotoCredit: seecult.org

Moj vintage MacBook Air iz 2011. radi, nije me izdao iako tako nešto očekujem svaki čas. Ako nešto moramo da priznamo novom vremenu to je činjenica da možemo da se obrazujemo i budemo u toku itekako lakše nego u doba slonice Lanke, kada su knjige bile retka privilegija. I bez obzira na to, pozicija znanja je nikada niža. Obezvređeni, sa saznanjem da književnost ili obradu keramiku ne treba nikako studirati, ali pouzdano Elektrotehniku, i to zato da bismo postali jeftina radna online snaga / treći svet. Isti, uvređeni što nas zovu „treći svet“ pojedinci uspeli su da poneke vintage pojave iz dugog posleratnog perioda Jugoslavije plasiraju na brutalno tržište Zapada / gde je naš Hamlet Šerbedžija sa Briona uspeo ipak samo ulogama Ruskog kriminalca u Holivudu … I dalje se beznadežno dokazujemo, čak i Slovencu – autoru crvenog kioska, nekadašnjem pripadniku bratskog naroda. I na preskupim Brionima smo najglasniji… ali „Dorćol-Hram“ Beograđani ionako prosto ne mogu da letuju nigde drugde nego u Istri i Rovinju. Zov nostalgije. Zov neosporne lepote. I prema tradiciji vlastitih prethodnika, Titovih generacija.

Eto, da ne uvredimo one koji se sećaju slonice Lanke ili su morali da budu Titovi pioniri dovoljno je da im kažemo da su „vintage“ ili bar ….egzotika!

I, još nešto; žirafe i tigrova na Brionima više nema – preveženi u dosadni gradski ZOO!

KNJIGA

Miško Šuvaković, „Pojmovnik avangardne umetnosti„, Orion art, Beograd 2012.

https://fmk.singidunum.ac.rs/profesori/misko-suvakovic/

Knjiga autora – „legende“ istorije umetnosti, sa posebnim akcentom na Avangardu trebala bi da bude obavezna literatura za sve arhitekte i dizajnere.

MUZIKA

Cheek to Cheek · Louis Armstrong · Ella Fitzgerald

arh. Eva Vaništa Lazarević, redovni profesor Arhitektonskog fakulteta u Beogradu, Predsednica ŽAD (Ženskog arhitektonskog društva), Kolumnista „Politike“, „Koloseuma“,  urednik naučnih časopisa, nagrađena za dve stručne knjige iz urbane obnove. Arhitekta u praksi – Atelierevl

 

 

 

Ostavite komentar

Molimo vas unesite komentar
Please enter your name here