Odabran rad koji će predstavljati Republiku Srbiju na Bijenalu arhitekture u Veneciji 2020

PhotoCredit: autorski tim Iva Bekić, Irena Gajić, Dalia Dukanac, Stefan Đorđević, Snežana Zlatković, Mirjana Ješić, Hristina Stojanović i Petar Cigić /http://www.arh.bg.ac.rs/

Jednoglasnom odlukom žirija /Stručnog saveta izabran je rad koji će predstavljati Republiku Srbiju na 17. Bijenalu arhitekture u Veneciji 2020. godine autorskog tima: Iva Bekić, Irena Gajić, Dalia Dukanac, Stefan Đorđević, Snežana Zlatković, Mirjana Ješić, Hristina Stojanović i Petar Cigić pod imenom Osmi kilometar: Anketni konkurs.

Tema Kako ćemo živeti zajedno? interpretirana je kroz odnos život-rad koji generiše oblike kolektivnosti i manifestuje se kroz odnos proizvodne baze gradova i izgrađene urbane strukture.

Poseban predmet istraživanja koje čini osnovni sadržaj izložbe u paviljonu je grad Bor.

Na ovom primeru, razvijena rudarska proizvodnja jednoznačno se postavlja kao isključivi faktor postojanja grada i njenim umrežavanjem u globalne tokove kapitala, u gradu se ispoljava odsustvo mogućnosti rada na društvenom i prostornom planu.

Izložba i istraživanje se stavljaju u funkciju raspisa arhitektonskog konkursa za razmatranje postavljene teme kroz projektovanje „osmog kilometra” — kvalitativno novog prostora grada Bora, koji uvodi poremećaj u poredak postojećih sedam gradskih zona — „kilometara“ određenih prema težištu u dnu površinskog kopa.

Definicija teme i predmeta projekta

Priloženi predlog predstavljanja Republike Srbije na Sedamnaestoj međunarodnoj izložbi arhitekture u Veneciji ispituje moguće budućnosti grada Bora, izgrađivanog od početka 20. veka u tesnoj sprezi sa rudnikom bakra.

Tokom poslednje decenije sudbina rudarstva oscilovala je izmedu totalnog bankrota i euforično optimističnih projekcija razvoja usled restrukturacije i prodaje preduzeća Rudarsko-topioničarskog basena Bor kineskoj kompaniji Ziđin majning 2019. godine.

Ovaj proces ispoljio je jednosmernost uticaja rudnika na kvalitet i način života ukupnog borskog stanovništva, a u aktuelnom trenutku proizvodi nedoumice stanovništva po pitanju opstanka grada.

Stoga se slučaj Bora nudi kao poligon za promišljanje teme bijenala, fokusirajući pitanje „kako ćemo živeti zajedno“ na odnos materijalne osnove razvoja i fizičke strukture gradova, koji posredno pokreće pitanje strukture i promenljivosti gradske populacije.

U slučaju Bora, fizička granica između grada i rudnika označava potpunu razdvojenost života — stanovanja i dokolice sa jedne, a proizvodnje i rada sa druge strane.

Polazna hipoteza predloga postavke, istraživanja i konkursa jeste relativna emancipacija grada Bora od krupne rudarske industrije ka formiranju održive i rezilijentne urbane strukture. U tom smislu, projekat na arhitektonskom nivou traga za alternativama kako industrijskog, tako i post-industrijskog grada.

Izložba i prateći program pokrenuti su nagoveštajem o izgradnji novog stambenog naselja na jugozapadnom obodu Bora kako bi se obezbedili stambeni kapaciteti za veći broj eventualnih doseljenika iz Kine povezanih sa novom vlasničkom i organizacionom strukturom Rudarsko-topiničarskog basena Bor.

U kontekstu predloga predstavljanja na Bijenalu, „osmi kilometar“ postaje predmet anketnog konkursa za razmatranje odnosa život-rad specifičan za prostor Bora, čija su priprema i realizacija zadatak istraživanja i izložbe u nacionalnom paviljonu.

Ključno polazište razmatranja izgradnje novog područja Bora jeste drugačije razumevanje odnosa života i rada.

O postavci izložbe

Postavka u paviljonu nastoji da u enterijeru paviljona rekreira fizičku napetost između površinskog kopa Bor i izgrađene strukture grada, kao prostorne manifestacije aktuelnog stanja ideje o odnosu život-rad i pokrene ih ka mogućnosti njihovog preispitivanja koju sugeriše proglas o raspisanom konkursu.

Na kraćem zidu levo od ulaza postavljena je maketa topografije površinskog kopa, a nasuprot njemu na lightbox-u emituje se poziv anketnog konkursa.

Konkurs

Osnovu konkursnog raspisa čini istraživanje koncipirano kao skup urbanističkih i arhitektonskih analiza sedam karakterističnih gradskih blokova, sa posebnim fokusom na fizičku strukturu – topografiju terena, odnose izmedu objekata koji definišu otvoreni prostor, zelenilo, geometriju objekata, primenjene materijale i tehnologiju građenja.

Fizičko područje konkursa stoga nije zadato — radi se bilo o projektovanju nove izgradnje bilo o rekonstrukciji postojećih objekata i sklopova. Konkursni zadatak definisan je isključivo kroz opis procepa izmedu teme život-rad i zatečene izgrađene sredine Bora.

Očekivana rešenja konkursnog raspisa mogu imati različite prostorne obuhvate i predlagati različite tipove fizičkih intervencija:

  1. a) izgradnju novog naselja u skladu ili mimo važeće planske dokumentacije
  2. b) rekonstrukciju postojećih urbanističkih i/ili arhitektonskih sklopova
  3. c) rekonceptualizaciju pojedinih prostornih jedinica
  4. d) i slično.

Cilj konkursa je pokretanje šire društvene debate o mogućnostima preživljavanja i razvoja Bora.

Predlog pratećeg programa izložbe

Prateći program izložbe takode čini organizacija radionice koja predstavlja priliku za diskusiju rezultata konkursa. U okviru radionice organizuju se gostujuća predavanja, za cije održavanje se pozivaju istoričari i teoretičari arhitekture i urbanizma u nacionalnom i međunarodnom kontekstu, kao i naučnici iz dodirnih oblasti od interesa za temu i predmet istraživanja.

Projekat Moderni u Beogradu (MuBGD) okuplja grupu arhitekata (Bekić Iva, Gajić Irena, Dukanac Dalia, Đorđević Stefan, Zlatković Snežana, Ješić Mirjana, Stojanović Hristina, Cigić Petar) sa posebnim interesovanjem i angažmanom u oblasti ilustracije, grafičkog dizajna i likovnih umetnosti.

Zajedno su pokrenuli platformu MuBGD 2018. godine u cilju promocije, ali i kritičke analize arhitektonskog nasleđa Beograda putem inovativnih grafičkih reprezentacija.

Dugoročno istraživanje autora u domenu vizuelne reprezentacije ima za cilj doprinos u razumevanju kanonskih arhitektonskih projekata i objekata i njihovih uloga u širem društveno-političkom, ekonomskom i kulturnom kontekstu, kao kritičkog instrumenta za posmatranje, promišljanje i ponašanje u savremenom prostoru.

Koristeći projektantske metodske alate, autori projekta Moderni u Beogradu na inovativan način predstavljaju odabrana arhitektonska dela i prostorne celine nastale u hladnoratovskom periodu na teritoriji Beograda.

Više o svemu na http://www.arh.bg.ac.rs/2020/01/17/odabran-rad-koji-ce-predstavljati-republiku-srbiju-na-bijenalu-arhitekture-u-veneciji

 

Ostavite komentar

Molimo vas unesite komentar
Please enter your name here