MONOLITI

izlozba, arhitektura
Luka Pavelka

Koncept projekta i prateće izložbe isključivo je zasnovan na Lukinom istraživanju vezanom za percepciju i interaktivnost posmatrača sa predstavama imaginarnog prostora u stvorenoj atmosferi. Kreiranje iluzionistickog prostora, obuhvatalo je izlazak iz dvodimenzionalnosti slike.

U centru interesovanja je kontrast između lične impresije neba kao beskrajnog, mističnog okruženja i objekata zatvorenih i otvorenih formi. Luka nebo prikazuje kao ustalasano i dramatično prostranstvo mračnih dubina, koje potencira pravilnu geometriju belih monolitnih oblika oštrih kontura.

U stalnom kontaktu sa oblicima, sagledao sam kako se menja izgled složenog geometrijskog tela u zavisnosti od mesta posmatranja. Namera mi je bila da svojim likovnim radovima podstaknem posmatrača na individualan pristup, pružajući mu mogućnost da svako delo sagleda iz različitih uglova, kako bi imao različit vizuelni doživljaj. Tako su nastali Monoliti.

Što se tiče neba kao elementa likovnog prikaza, njega svi doživljavamo kao otvoren, beskrajan prostor, koji se ne može obuhvatiti. Medjutim, u svojim radovima prikazujem ga kao element koji, nasuprot uobičajene percepcije beskonačnosti može i da se dimenzioniše.

Početna tačka u nastanku Monolita, bila je pronalaženje načina na koji se može predstaviti proširenje prostora u okviru datih granica osnove, ravni veličine metar sa pedeset santimetara. Odvajanje planova postignuto je korišćenjem jakih kontrasta, pravilne geometrije, i fizičke trodimenzionalnosti površine.

The concept of the project and the following exhibition was mainly based on Luka’s research about perception and interaction between the observer and the presentations of imaginary space. The idea was developing towards moving out of the secong dimension.

Creating the artworks, center of interest was the contrast between a personal impression of the sky as an endless mystic environment and the objects of closed and opened forms. The precise geometry of the white monolythic objects is emphasized by the sky as a churned and dramatic ambient of dark depths.

The starting point in developing Monoliths was finding ways to present widening of space within the given frames – meter by fifty centimeters plane. Separation of plans was achieved by using strong contrasts, precise geometry and the phisical three-dimensionality of the area.

Being in a constant contact with different shapes and objects, I noticed how the appearance changes depenging on the angle and the point of view. With these artworks, my intention was to encourage the observers to take an individual approach, providing them with the ability to perceive each artwork from a different angle, to receive a different visual experience.

That’s how Monoliths were created. Sky as a part of visual display, which all of us experience as an open, endless space which cannot be captured, I presented as an element which on the contrary to the usual perception of infinity, can be dimensioned.

Ostavite komentar

Molimo vas unesite komentar
Please enter your name here